Avdagić o Trumpovoj prijetnji: 'Ovo će jako promijeniti svijet, realna su dva scenarija'

Noć koja se čeka sa strepnjom. Dok pregovori između SAD-a i Irana idu povuci-potegni, a američki predsjednik Donald Trump sve više gubi strpljenje, izgovorio je jezivu prijetnju: 

"Cijela će civilizacija večeras umrijeti i nikada se više neće vratiti. Možda se dogodi nešto revolucionarno prekrasno, TKO ZNA?", napisao je američki predsjednik na društvenim mrežama i tako ponovno dao naslutiti da Iranu noćas kucaju zadnji sati da postigne dogovor.

Je li dogovor moguć i što će se dogoditi ako do njega ne dođe, za net.hr komentira geopolitički analitičar Denis Avdagić koji kaže: kako god ovaj sukob završio, on trajno mijenja svijet. 

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Je li stvarno ispalo da je Iran prevelik zalogaj za SAD? Neobično je da bi američka administracija ušla u jedan ovakav sukob, a da nije uzela u obzir što potencijalno znači Hormuški tjesnac i kakva je njegova uloga.

Ne vjerujem da je tako. U više navrata sam govorio da uzvrat Irana nije nešto što je nepoznato. Zapravo, svi koji su uopće komentirali tu temu, znali su otprilike što može slijediti kao svojevrsni uzvrat Irana. Da će to biti prije svega američke baze u Zaljevskim zemljama i šire, da će to biti Izrael i da je Hormuški tjesnac svojevrsna 'nuklearna opcija'. To američke obavještajne službe znaju daleko bolje od ljudi koji to u većoj mjeri javno komuniciraju.

Međutim, treba uzeti u obzir da Trumpove izjave nekad ne odražavaju ovu unutar administracijsku priču. On je više puta pokazao da stvari koje govori javno ne odgovaraju onome što se čini ili da služe kao svojevrsno zavaravanje. Ne treba zaboraviti, kad je bio onaj 12-dnevni rat i kada je izvršen napad na nuklearnu infrastrukturu Irana, da je u otprilike isto to vrijeme Trump govorio da nije htio dopustiti atentat na vrhovnog vođu Irana. To je jedan zanimljiv detalj. Što se sada kasnije dogodilo? 

Komentira se da je izraelska strana ta koja je vršila udare na pojedince, a da su Amerikanci bili usredotočeni na hardver u prvim danima napada, dakle prije svega na vojnu infrastrukturu. Medutim, vjerovati da nema usklađivanja izraelske i američke strane u napadima na Iran, bilo bi strahovito naivno.

'Nije nemoguće da Trump kaže da su ciljevi ispunjeni'

Kako ocjenjujete trenutnu situaciju? Povlači li se SAD ili ne? Je li Iran prevelik zalogaj?

Ovisi s koje razine se stvari gledaju. Imate ono što je govorio i sam Trump, što je uništeno. Imate sve bez čega je Iran ostao. U ovom trenutku vidi se jedna vrsta moći. Međutim, s druge strane, posve druga priča je eventualna kopnena invazija na Iran. To je nešto što većina smatra kako bi bio prevelik zalogaj za same Sjedinjene Američke Države.

Nije nemoguće da Trump, zato što je pokazao i dosljednosti i nedosljednosti u stvarima koje radi, u nekom trenutku kaže da su ciljevi ispunjeni.

Ako se slučajno dogodi da su ciljevi ispunjeni i podvuče crta, je li ovo bila uspješna vojna akcija Izraela i SAD-a u odnosu na ono što su dosad učinili?

Tu se moramo vratiti na ono što Trump nekad govori. Ono što je bilo najavljeno je kako se radi o promjeni režima. To je zapravo ponovio i Netanyahu kao izraelski cilj, a to se nije dogodilo i ne vidim u ovom trenutku da je to moguće. Da li je moguće s jačim napadima? Vrlo teško. 

Ono što se oko Irana priča je mogućnost da Reza Pahlavi vodi nekakvu prijelaznu takozvanu vlast u Iranu kada bi uistinu došlo do pada režima. Međutim, on nije omiljen u samom Iranu. čak niti u iranskoj dijaspori, među kojima ima i oporbenih čelnika. On mi više izgleda kao netko tko će proći otprilike kao i venezuelanska oporba koja je izražavala nade, ali nije pomogla ni Nobelova nagrada.

Promjena režima je ono što je najspornije, ali vidimo da Trump tu nije ništa manje sklon napraviti kompromis kakav je napravio s Venezuelom. Međutim, to definitivno nisu usporedive države. Mi govorimo o najmanje desetak milijuna ljudi koji bi aktivno pružali otpor, na koje režim u Iranu računa. Kopnena invazija, pogotovo ako bi išla na kompletan Iran, je po mom mišljenju prilično stravična stvar.

Ono što je ovdje sada bitno i gdje možemo povući paralelu s Rusijom je, zašto rat u Ukrajini i dalje traje, bez obzira uz male pomake? Zato što Putinu i eliti, režimu u Rusiji, treba pobjeda. To je ono što pokušavam stalno istaknuti. Oni moraju naći nekakvu vrstu pobjede s kojom kažu 'To je vrijedilo, uspjeli smo'. To je ono što se sada događa Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelu u kontekstu Irana. Ali naravno, i Iran je u toj poziciji.

S obzirom na politički mentalitet tog teokratskog sustava, uključujući njegov teokratski, ali i ovaj politički dio struktura, oni su oblikovani politikom ponosa. Njima je bitno da ne izgube i sad, to je ono što zovemo umijećem diplomacije. Oni koji bi htjeli završiti rat, moraju se koristiti takvim umijećem da bi došli do pozicije u kojoj izgleda kako su naoko svi dobili. 

Iran to može prezentirati svojoj i regionalnoj javnosti, a Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelu to je isto bitno. 

U Sjedinjenim Američkim Državama je globalna politika u pitanju. Njima je najgora stvar izaći iz ovoga s percepcijom poražene strane, jer ta percepcija slama američku moć. A onda znači da Sjedinjene Američke Države nisu uspjele u naumu, što znači da ipak postoji netko tko ih može zaustaviti, što znači da nije toliko bitan niti petrodolar i što znaci da nema niti tolikog straha od njihove vojne moći, pogotovo ako se smatra da je razlog istupanja nedostatak vojne moći, odnosno potrošnih materijala.

A Bibi Netanyahu, naravno, njemu je najbitnije da se stvori percepcija kako je on taj koji je uspio i napravio sve. To bi možda značilo mogućnost da iskoristi još jedan politički mačji život i ostane na vlasti, osiguran od daljnjeg sudskog progona.

'Vidi se mogućnost kompromisa'

Mislite li da će uspjeti postići sporazum i da SAD može okončati sukob na način da prezentira da je dobio što je htio?

Mislim da je moguće. U ovom trenutku su zapravo sve opcije otvorene. Po informacijama koje dolaze iz Irana, što oni traže, što američka strana traži, tu se vidi mogućnost kompromisa i sad je samo pitanje koliko je vjerojatan. Ima tu spornih elemenata i neki od tih elemenata se neće svidjeti nikome na svijetu. Primjerice, ako zbilja razgovaramo o naplati brodskog prometa kroz Hormuški tjesnac. Cijena od dva milijuna dolara će biti prilično neprihvatljiva, ne prolaze samo megatankeri tuda. 

Ali mislim otvoreno i s obzirom na posredovanje Pakistana, da može doći do određenog sporazuma u kojem bi Iran sačuvao svoj obraz, a u kojem bi Sjedinjene Američke Države Izrael pokazali da su postigle svoje ciljeve.

I onda bi, paradokaslno, u tom trenutku značilo da je to bio rat za mir. Jer, ako bi to donijelo mogućnost da u čitavoj regiji ugasnu sukobi koji su bili rak rana čovječanstva i velika prijetnja, onda bi to uistinu bio rat za mir. To je jedan od mogućih ishoda. I onda bi to bilo prvi da bi možda i brojni komentatori i analitičari - koji su uvijek bili protiv toga da netko tko je poveo rat bude stvarni kandidat za Nobelovu nagradu - onda bi to bilo tako.

Međutim, ono što ljudi koji su eksperti, duboki poznavatelji i američke i iranske politike, zasad ističu ogromnom većinom je da  ovo opisuju kao luđaštvo.

Kad se i ako se postigne sporazum s Iranom, a sukob privremeno ili trajno privede kraju, ostat će činjenica da NATO nije reagirao. Jesu li se europske zemlje ovdje doista ponijele onako kako Trump kaže, kukavički?

Što je ono što je problem vladama ili šefovima država NATO članica je, prije svega, nisu bili obaviješteni o tom napadu. Informacija koja je izašlo u javnost je da je njemački kancelar informaciju dobio tri minute prije početka. Većina ih je to saznala izi medija. 

Drugo, mislim da je i samom Trumpu jasno da većina država članica NATO-a jednostavno mora provesti određenu proceduru da bi sudjelovala u nečemu. To su uglavnom parlamentarne procedure. Čak kad se vratimo na njegov Odbor za mir, on je na kraju prihvatio obrazloženje talijanske premijerke Meloni o tome da ona ne može pristupiti jer za to nema mandat i da postoje pravne prepreke za pristupanje takvom odboru. I one to na kraju prihvatio. Italija je sudjelovala kao zemlja promatrač, jednako kao i Hrvatska.

U nekoj vrsti komunikacije i Trump je sklon, pogotovo prema pojedinim geopolitičkim akterima, djelovati mirnije nego inače. A njegova kritika prema NATO-u i saveznicima je stalna jer se postavlja pitanje, što bi to trebali napraviti iz NATO članica, a da ne mogu Sjedinjene Američke Države same? 

Manje je tu sporno pitanje uključivanja samog NATO-a. Mislim da je nezadovoljstvo proizašlo iz činjenice da nisu odobreni preleti ili korištenje određenih baza. A zašto nisu? Kako i sam Trump kaže, ne znate kako će to završiti. Iako on kaže, mi smo već pobijedlili, kasnije će biti kasno. 

'I dalje postoji mogućnost velike eskalacije'

Ali u trenutku dok ne znate, upravo zbog načina postupanja Trumpa, kako će to završiti, hoće li se on sutra doslovno povući i reći 'Evo gotov sam, vi osigurajte svoju naftu'. U tom slučaju, s oslabljenim iranskim režimom na vlasti, s određenom vojnom snagom koja je oslabljena ali postoji i pristupom koji oni rade - da Hormuški tjesnac zapravo nije formalno blokiran i da na razne načine neke zemlje propuštaju... Zemlje tu vrlo oprezno pristupaju jer ne žele biti uvučene u post ratnu situaciju koja će biti nastavak rata. Problem je i UN i rezolucija u UN-u, s obzirom da imate stalne članice Vijeća sigurnosti koje nemaju jednak pristup i pogled prema onome što se događa, kao i priči odblokiranja Hormuškog tjesnaca.

Dakle, što su NATO članica napravile - drugačije jednostavno nisu mogle postupiti. 

Ali, naravno da nije nemoguće da se uspostavi određena misija u kojoj neće biti samo NATO članice, ako za to bude potrebe. To ne bi bilo potrebno ukoliko bi došlo do mira - kako sad u ovom kontekstu govore Iranci, a slično zapravo poručuje i Putin s pitanjem Ukrajine - "Nema primirja. Hoćemo završetak priče. Dogovor o svemu, holistički pristup."

Ovdje su sve opcije otvorene. I dalje postoji mogućnost velike eskalacije nakon koje se onda barem možemo nadati da bi došlo do deeskalacije, kako to obično biva. Najgore što se može dogoditi je da ovo postane dugotrajni rat i da potraje. A onda će potrajati vjerojatno minimalno do kraja ove godine.

Čini mi se da je postizanje mira vrlo moguće, samo je pitanje da li svi to uistinu žele. Bila je priča da je saudijski prestolonasljednik taj koji je tražio da se to mora dovesti stvarno kraju.

'Kako god završilo, ovo će jako promijeniti svijet'

Da. to sam baš htjela pitati. Saudijska Arabija je navodno poručila Amerikancima da, ako su već krenuli, sada 'završe posao do kraja'.

Da, medjutim, istovremeno javna komunikacija Saudijske Arabije je u velikoj suprotnosti s tim. Možemo spekulirati da je u saudijskom interesu slabljenje Irana. Ali njihova javna komunikacija šalje posve druge informacije, gdje se traži završetak sukoba. 

Pokazivalo se kako je Iran voljan nakon 12 dnevnog rata i nakon američkih udara na njihova nuklearna postrojenja, popuštati i da je tada već bio spreman za dogovor. I do toga nije došlo jer je došlo do napada. Vrhovni vođa je ubijen. Ne znamo točno status njegovog sina. Vraćam se to na ono što sam rekao. Ovo će, kako god završilo, jako promijeniti svijet. Ovo je sukob koji mijenja čitav svijet.

Na što konkretno mislite da bi se moglo trajno promijeniti?

Izuzetno je važno za globalnu ekonomiju i međunarodne odnose da ovo završi sporazumom. Prostora naravno, ima ako su točne informacije o onome što zapravo Iran traži. To nisu nemoguće stvari. I uvijek je jasno da u pregovore idete s početne pozicije koja nije jednaka onoj koja će uslijediti.

Trump je sklon povlačenjima. To smo vidjeli i na međunarodnoj sceni i na unutarnjoj politici. Međutim, sad je ipak percepcija malo drugačija. Ovo treba braniti na drugi način. Jer ako je percepcija izgubljeni napad na Iran, onda to više nije pitanje Trumpa i njegove administracije, republikanaca na midtermsima. Onda je to općenito pitanje ugleda moći Sjedinjenih Američkih Država.

Dakle, uspije li Trumpova administracija ovdje u pogledu da se, recimo, vrati trgovina petrodolarima s Iranom i da krenu drugačiji odnosi, može čak povlačiti vojsku iz regije. To je jedno od njegovih obećanja, da neće biti prisutni na Bliskom istoku. Može se dogoditi da Izrael dođe do toga da više nema bojazan unutar regije, da se paradokslno postiže veliki mir koji je uslijedio nakon rata. Mislim da onda utjecaj Trumpa i Sjedinjenih Američkih Država ne bi bio sporan i da bi poletio u nebo.

Bude li pak, s druge strane, percepcija poraza, to je onda sigurno poraz za Trumpovu administraciju na midtermsima i vjerojatno znači postupak opoziva Trumpa. A nakon toga, mislim da će se i pristup Europe i Bliskog istoka promijeniti prema Sjedinjenim Američkim Državama. I onda možemo govoriti o otvaranju onog takozvanog stvarnog multipolarnog svijeta u kojem možda i Europa uspije u svom statusu, biti jedan od tih polova.

To su dvije opcije. Ima ih sigurno još mnoštvo, ali i jedna i druga su vrlo drastične i jako mijenjaju svijet. Ono što je najbolje, obje zvuče podjednako realno.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO 'Ludi gadovi, otvorite tjesnac!' Trump prijeti, Iran izvraća: 'Regija će se pretvoriti u pakao!'