Može li 'mađarski scenarij' zahvatiti i druge zemlje? Gjenero: 'U Beogradu su već svjesni...'
Politički analitičar Davor Gjenero za Net.hr analizira promjenu vlasti u Mađarskoj
Političke promjene u Mađarskoj rijetko su bile tek pitanje smjene vlasti – one su gotovo uvijek označavale dublje pomake u geopolitičkoj orijentaciji zemlje. Najnoviji izbori to potvrđuju jasnije nego ikad.
Nakon 16 godina dominacije Viktor Orbán odlazi s vlasti, ali ono što je još važnije, Mađarska time zatvara jedno razdoblje obilježeno eksperimentom “neliberalne demokracije” i otvara prostor za povratak u glavni tok europske politike.
Pobjeda Petera Magyara i njegove TISZA-e ne može se promatrati samo kao izborni rezultat, nego kao signal dubinske promjene političkog raspoloženja birača. Riječ je o odmaku od politike balansiranja između Bruxellesa i Moskve i o jasnijem opredjeljenju za euroatlantski okvir.
Takav zaokret nije došao naglo. On je rezultat dugotrajnog nakupljanja nezadovoljstva, ali i sazrijevanja nove političke elite koja nije opterećena tranzicijskim nasljeđem.
Promjena nije došla slučajno
Upravo taj kontekst ističe politički analitičar Davor Gjenero, koji u analizi za Net.hr ocjenjuje da je riječ o promjeni koja je bila gotovo neminovna.
"Nakon 16 godina vladavine i četiri mandata, pri čemu se barem ovaj posljednji, koji se poklapa s razdobljem Putinove totalne invazije na Ukrajinu, može ocijeniti posve neuspješnim, za razliku od prvog mandata od 2010. do 2014., koji je bio izrazito uspješan, Mađarskoj je jednostavno bila nužna smjena vlasti", ističe.
Gjenero naglašava kako promjena nije došla slučajno, nego kao rezultat dubokih političkih procesa unutar zemlje, pri čemu je ključnu ulogu odigrao raspad dotadašnje opozicije.
"Najgoru ulogu unutar opozicije imala je Socijalistička stranka bivšeg premijera Ferenca Gyurcsányja, čiji je politički učinak bio izrazito slab. U ovakvim procesima presudno je da se pojavi skupina koja razumije javne politike, ima iskustvo upravljanja i u javnom i u privatnom sektoru, ali prije svega razumije da su Mađari proeuropski orijentirani. Riječ je o društvu koje još uvijek pamti razdoblje ruske dominacije tijekom Hladnog rata, kao i krvavo gušenje revolucije 1956.", zaključuje.
Pad Putinova režima u Mađarskoj
U tom kontekstu, naš sugovornik ističe da ruski utjecaj u Mađarskoj nikada nije bio duboko ukorijenjen, za razliku od nekih drugih europskih država. Prema Gjeneru, Putinov režim ondje nije uspio uspostaviti "meku moć", niti približno u mjeri u kojoj je to slučaj u Bugarskoj, a osobito ne u Srbiji.
"Zaoštravanje odnosa s Bruxellesom, pretvaranje Mađarske u državu koja blokira zajedničke europske politike i njezino pozicioniranje na svojevrsnu europsku ‘magareću klupu’ biračima jednostavno nije bilo prihvatljivo", navodi Gjenero.
Pobjeda TISZA-e, prema njegovoj ocjeni, označava dolazak nove generacije političara formiranih unutar europskih institucija. Riječ je o skupini koju predvodi tzv. prva generacija "eurokratske elite" – kadrova obrazovanih u razdoblju neposredno prije velikog proširenja Europske unije, a koji su profesionalno sazrijevali tijekom faze intenzivne mađarske europske integracije.
"Koncept jačanja Srednje Europe i suradnja unutar Višegradske skupine jedan su od temeljnih okvira u kojima je ta generacija formirana. Drugi ključni element jest njihovo iskustvo kao veze između administracije u Bruxellesu i mađarske javne uprave", kaže Gjenero. Upravo zato, smatra on, postoji mogućnost da se od suradnje Poljske i Mađarske ponovno aktivira unutar Višegradske skupine.
"Pragmatični ljudi koji će voditi novu politiku mađarske energetske sigurnosti postupno će vratiti Mađarsku u Energetsku zajednicu i korak po korak smanjivati suradnju s Rusijom. Naftovod Družba već je zatvoren, a do 2027. očekuje se i zatvaranje Turskog toka. Istodobno će jačati suradnja unutar euroatlantskih struktura te vjerojatno i unutar inicijative Tri mora, dok će se odnosi s Rusijom svesti na pragmatičnu razinu, u skladu s njezinim hibridnim djelovanjem i politikama koje predstavljaju sigurnosni izazov za Europsku uniju", ističe Gjenero.
Orbanova politička ostavština
Govoreći o političkoj ostavštini, Gjenero ističe da je Orbán bio rodonačelnik koncepta “neliberalne demokracije”, ali za razliku od drugih kvazisuverenističkih lidera ostao je ozbiljan upravljač.
"Standard koji je postavio svojim političkim konkurentima bio je visok, pa je već pojavom tima Petera Magyara postalo jasno da je Mađarska pred velikom promjenom", kaže.
Gjenero smatra i da je međunarodna podrška Orbánu tijekom kampanje bila kontraproduktivna. Kako navodi, u javnosti se stjecao dojam da je pobjeda Fidesza bila važnija američkom predsjedniku Donaldu Trumpu i ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, nego samom Orbánu, koji je u prethodnim godinama uz njihovu neizravnu potporu učvršćivao politiku slabljenja Europske unije.
"I nakon poraza, pokazat će se da će Orbán ostati važan politički faktor u mađarskom političkom prostoru te da će čekati novu izbornu priliku, možda i prije isteka ovog mandata", zaključuje Gjenero.
Kako je TISZA dobila izbore?
Gjenero upozorava da je više faktora omogućilo da se TISZA pojavi kao ozbiljna politička alternativa u Mađarskoj. Prije svega, ističe da je Viktor Orbán bio ozbiljan upravljač koji odluke nije donosio ad hoc, nego na temelju ekspertiza, za razliku od, kako kaže, "drugorazrednih politikantskih modela".
Također, dodaje Gjenero, prije pojave TISZA-e mađarsku su političku scenu obilježile nedorasle i kompromitirane stranke, ponajprije Socijalistička partija bivšeg premijera Ferenca Gyurcsányja.
"Raspad tih stranaka te učinak mješovitog izbornog sustava koji nagrađuje najveću pojedinačnu političku snagu omogućili su da se politička arena postupno svede na dvostranački model. Ljevica je praktički nestala, poziciju centra zauzela je TISZA, koja pripada Europskoj pučkoj stranci, dok je uz Fidesz tek ekstremna Domovinska stranka uspjela ući u parlament", pojašnjava Gjenero.
S druge strane, TISZA je okupila generaciju tzv. eurokratske elite, s iskustvom upravljanja u javnom i privatnom sektoru, a njezin vrh čine ljudi formirani tijekom razdoblja mađarske europske tranzicije.
"Peter Magyar, kao i buduća ministrica vanjskih poslova i trgovine Anita Orbán, pripadaju skupini izvrsnih upravljača s ozbiljnim međunarodnim biografijama, kakvih gotovo da nema na političkoj sceni većine balkanskih država. Formirana je snažna stranka koja je bila sposobna osvojiti dvotrećinsku većinu i pokazati da može upravljati državnim poslovima", kaže Gjenero.
Dodatni impuls promjeni, smatra, dala je i vanjska politička dinamika. "Činjenica da su i američki predsjednik i ruski predsjednik bili percipirani kao naklonjeni Orbánu, paradoksalno je djelovala protiv njega i FIDESZ-a, jer je dodatno učvrstila proeuropsku orijentaciju mađarskih birača. Oni su tražili alternativu koja će jamčiti povratak Mađarske u glavni tok europskih politika, a Peter Magyar je tu garanciju uspio ponuditi", zaključuje naš sugovornik.
Magyar kao 'zreli Orban'
Dolazak Petera Magyara Gjenero vidi kao svojevrsni povratak na političke postavke iz ranijeg razdoblja.
"Peter Magyar zapravo vraća Mađarsku u poziciju u kojoj se nalazila 2010. godine, kada je Fideszova administracija bila najsnažnija, a on sam važan Orbanov suradnik. To znači i postupnu restauraciju njezine pozicije unutar Europskog vijeća i europskih institucija, koja započinje već time što Europska pučka stranka ponovno dobiva mađarskog premijera u svojim redovima", pojašnjava.
Ključna razlika između stare i nove političke faze, zaključuje, odnosi se na odnos prema Europskoj uniji s jedne strane te prema Rusiji i Putinovu režimu s druge.
"Orban je, podsjetimo, tijekom predsjedanja 2011. godine, kada je Hrvatska završavala pristupne pregovore, bio dio europskog glavnog političkog toka. Tek kasnije, razvojem modela neliberalne demokracije i postupnim približavanjem Putinu iz pragmatičnih razloga, završio je na europskoj ‘magarećoj klupi’ i napustio Europsku pučku stranku", pojašnjava Gjenero.
Na pitanje može li se dolazak Magyara tumačiti kao povratak "mladog Orbána", Gjenero kaže sljedeće: "2010. godine više nismo imali posla s 'mladim Orbánom', koji je počeo kao liberalni demokrat, nego sa 'zrelim Orbánom'. A u slučaju Petera Magyara zapravo vidimo povratak upravo takvog modela - 'zrelog Orbána', za razliku od današnje verzije, regrediranog i ostarjelog", zaključuje.
Može li se tako nešto dogoditi u Srbiji?
Pobjeda TISZA-e, nesumnjivo, ima i šire političke implikacije. Gjenero ističe da će svi akteri koji svoj politički identitet grade na kvazi suverenizmu, oslonjenom na potporu snaga koje nastoje oslabiti europsku integraciju, postupno gubiti uporište.
"U Beogradu su toga već svjesni, pa je još prije potvrde uvjerljive pobjede proeuropske skupine u Mađarskoj u jednom tabloidu bliskom Vučiću objavljeno upozorenje o "dramatičnim posljedicama" tog mađarskog izbora", kaže Gjenero.
On upozorava i da se mađarski scenarij ne može jednostavno preslikati na druge države u regiji. Posebno ističe da je situacija u Srbiji neusporediva s mađarskom, ponajprije zbog izrazito snažnog ruskog utjecaja i istodobno oslabljene europske prisutnosti.
"Političke stranke, ne samo opozicijske nego i formalno vladajuće, raspadaju se zbog nekompetentnosti, a dio vlasti i zbog korupcije. U političkoj areni nema dovoljno aktera s iskustvom u upravljanju i kreiranju javnih politika, a na izgradnji ozbiljnih stranačkih struktura gotovo nitko ne radi. Dodatno, studentski pokret, uza sve pozitivne učinke koje je imao, pridonio je i dodatnoj fragmentaciji stranačkog sustava. A bez stabilnih stranaka demokratska tranzicija jednostavno nije moguća", pojašnjava.
Koliko težak posao čeka Magyara?
Iako pobjeda TISZA-e djeluje uvjerljivo, a Peter Magyar je osigurao dvotrećinsku većinu u parlamentu, Gjenero upozorava da pred novom vlašću stoje ozbiljni izazovi.
"Najveći rizik leži u činjenici da on predvodi još uvijek nekonsolidiranu stranku koja, unatoč dvotrećinskoj većini, nije prošla test dugoročne političke održivosti. Reforme koje će trebati provesti u vrlo kratkom roku, osobito u području vladavine prava i deblokade europskih sredstava, iznimno su zahtjevne. One neće proći bez socijalnih troškova, a moguće ni bez unutarnjih potresa u samoj vladajućoj stranci", kaže.
Uz političke izazove, dodaje Gjenero, pred novom vlašću stoji i duboka ekonomska transformacija, prelazak s dosadašnjeg energetskog i gospodarskog modela oslonjenog na Rusiju prema euroatlantskom okviru. Taj proces, upozorava, neizbježno će imati i svoju cijenu, uključujući gubitak profita od povoljnije nabave ruskih energenata.
"Magyar mora relativno brzo razgraditi Orbanovu strukturu utjecaja u državi, dok još ima politički kapital pobjede, visoku razinu potpore i dvotrećinsku većinu. Ako to ne učini na vrijeme, postojeće strukture mogle bi ga blokirati, što bi Mađarsku moglo gurnuti u produljenu ekonomsku stagnaciju", zaključuje Gjenero.
Otopljivanje odnosa s Hrvatskom
Gjenero ističe kao posebno važno to što su hrvatski i novi mađarski premijer vrijednosno bliski te što im se političke i karijerne putanje u više elemenata podudaraju. Već je njihov susret u Münchenu, smatra, poslao važan signal o budućim odnosima dviju zemalja. Dodatno, kao pozitivan znak navodi i izjavu člana Plenkovićeva tima, ministra Šušnjara, danu još u izbornoj noći, prije objave službenih rezultata.
"Vraćanje Mađarske na model iz 2010. godine znači i to da Hrvatska, uz Poljsku, Njemačku, Austriju i SAD, postaje jedna od ključnih zemalja za Mađarsku. U tom kontekstu, oslanjanje na LNG terminal na Krku i sustav JANAF-a postaje jedan od temelja energetske i ekonomske održivosti mađarske politike", kaže.
Promjena vlasti u Mađarskoj, zaključuje Gjenero, nije tek politička smjena, nego potencijalno strateški zaokret prema snažnijem usidrenju u Europskoj uniji te postupno udaljavanje od dosadašnje politike balansiranja između Zapada i Rusije.
POGLEDAJTE VIDEO: Pogledajte kako Orban ne želi odgovoriti na pitanje naše reporterke je li Janaf i dalje 'nepouzdan' partner