Mlada tiktokerica o akutnoj psihozi: 'Zamislite sve svoje najgore strahove i ugroze'

Koprivničanka Patricija Prlog (29) živjela je tipičnim mladenačkim životom, radila je i odlazila na fakultet, uživala u druženjima, no prije šest godina sve se promijenilo. S 23 godine krenula su joj se pojavljivati lažna uvjerenja u kojima je predviđala najcrnije scenarije poput toga da ju ljudi žele ubiti. Patricija je shvatila da nešto itekako nije u redu, te je potražila liječničku pomoć. 

Tada joj je dijagnositicirana akutna psihoza, psihički poremećaj prolaznog karaktera koji predstavlja oštećenje socijalnog i emocionalnog funkcioniranja. Glavno obilježje je vrijeme trajanja koje mora biti minimalno mjesec dana, a najduže šest mjeseci.

Liječenje kombinira brzu farmakološku stabilizaciju s psihoterapijom i psihosocijalnom podrškom, ciljajući uklanjanje simptoma i povratak u svakodnevno funkcioniranje. 

Za Net.hr Patricija je objasnila je kako izgleda epizoda akutne psihoze, kako se oporavila od bolesti te zašto je pokrenula serijal "Stigme Ne Vode Nigdje".

'Epizoda je bila poput jednog velikog grča u tijelu' 

Koji su simptomi odali da imate akutnu psihozu? 

Akutnu psihozu karakterizira gubitak doticaja sa stvarnošću, pri čemu osoba nije svjesna da ono što se događa nije stvarno. U mom slučaju bile su prisutne deluzije, odnosno pogrešna uvjerenja da me, npr., ljudi žele ubiti. Za mene je sve to bilo potpuno stvarno.

Kako izgleda epizoda akutne psihoze? Koja je najpotresnija stvar koju ste proživjeli tijekom epizode? 

Meni je cijela ta epizoda bila poput jednog velikog grča u tijelu i potpune blokade u glavi. Svaki strah i svaka paranoja bili su iznimno intenzivni. Zamislite svoje najgore strahove ili nekakve situacije ugroze ako ste ih imali, ali da su prisutne svakodnevno. U psihozi vaše tijelo i um na reagiraju kao da je riječ o stvarnoj opasnosti. 

'Znam da ovo ljudi možda ne žele čuti...'

Što vam je pomoglo da se oporavite? 

Znam da ovo ljudi možda ne žele čuti, ali lijekovi. Oni su morali biti prvi korak prema oporavku da dođe do nekakve stabilizacije i da bi svi ostali pomoćni alati kasnije mogli još samo povećati šanse za oporavak. No, prva stvar kod akutne psihoze su morali biti lijekovi. I to sve dolazi od osobe koja podržava apsolutno sve moguće pomoćne alate (u zdravim granicama) za oporavak i boljitak. 

Kako je vaša okolina reagirala na akutnu psihozu? Jeste li imala osjećaj podrške ili osude? 

Generalno sam imala osjećaj podrške. Ostatku nemam želje ni potrebe davati pažnju. Uz podršku, a manje od osude, više sam svjesna da je ljude bilo strah za mene. Pogotovo jer je to apsolutno svima bilo nešto potpuno nepoznato.

Kako sada brinete o svom mentalnom zdravlju? 

Na sve moguće načine, baš pridajem tome veliku pažnju. Trenutačno sam na farmakoterapiji, ali izuzev toga, psihoterapija i onda svi ostali pomoćni alati, nekoliko vrsta tjelovježba, obična druženja s društvom, mali neki dnevni rituali poput skincare-a, također se vraćam nekim hobijima kojima sam se bavila kada sam bila mlađa. 

'Ljudi trebaju prestati gledati na životne situacije crno-bijelo'

Koja je bila glavna motivacija oko Tik Tok serijala Stigme Ne Vode Nigdje? Primjećujete li manjak stigmatizacije od kako je serijal krenuo?

Glavna motivacija bila mi je da je to nešto što bih i sama voljela da sam tad vidjela. Bez obzira na to koliko je važno slušati stručnjake, dobro je dobiti i perspektivu nekoga tko je prošao kroz istu ili sličnu situaciju te vidjeti može li se nešto iz tuđeg iskustva primijeniti na sebe, ili barem isprobati i otkriti kaj nam odgovara, a kaj ne.

Nisam primijetila smanjenje stigmatizacije, ali jesam koliko je ova tema izuzetno potrebna, s obzirom na neke komentare koje dobivam. Moram priznati da su oni koji ne prihvaćaju ili ne vjeruju, što je pomalo apsurdno, i dalje u manjini, ali ipak postoje. Mislim da situacija je bolja nego je bila 2019. kad sam ja završila u bolnici, ali daleko od toga da je idealno. Voljela bih da ljudi prestanu gledati na životne situacije crno-bijelo, većinski nisu takve.

Kada je pravo vrijeme potražiti pomoć za mentalno zdravlje?

Svako narušavanje normalnog funkcioniranja, rekla bih, zahtijeva traženje pomoći. No isto tako, idealno bi bilo da pomoć znamo potražiti i prije nego stanje postane kritično. Ne postoji problem koji je premalen ako ti stvara nelagodu. Traženje pomoći ne znači da nismo zahvalni za ono što imamo, niti na to treba gledati na taj način.

Također, često naglašavam da se ne oslanjamo previše na tuđe savjete, iako znam da to zvuči pomalo ironično sad, osobito kada nam netko kaže da nam možda ne treba stručna pomoć za mentalno zdravlje, nego, primjerice, samo šetnja ili da si malo uredimo sobu. Možda to i može pomoći, ali smatram da trebamo biti oprezni s takvim savjetima, jer se oni često temelje isključivo na osobnim iskustvima i pogledima.

POGLEDAJTE VIDEO: Psihologinja o mentalnom zdravlju djece i mladih: 'Ne želimo i nije dobro da smo savršeni roditelji'