Bijelom Tysonu život se okrenuo naglavačke: 'To je bio kruh sa sedam kora...'

Gost ovotjednog specijala Net.hr-a "Karijera nakon karijere" je Mario Preskar, nekadašnji elitni hrvatski boksač, kojega su prozvali "Bijelim Tysonom".

Karijeru nakon karijere svakog utorka čitajte na portalu Net.hr

'VOLIM SVOJ POSAO' /

Znate li čime se bavi slavni Mladen Brestovac? 'Nisam strog, sve se dogovorimo'

Priča o Preskaru je prava filmska priča. On je u ring ušao s devet godina, nizao je amaterske uspjehe, osvojio sedam naslova prvaka Hrvatske i medalje na europskim prvenstvima. S 19 godina zakoračio je u profesionalne vode i potpisao ugovor s legendarnim promotorom Donom Kingom, sanjajući da će postati drugi Hrvat nakon Mate Parlova sa svjetskom titulom.

Foto: AFP/AFP/Profimedia

Neočekivani kraj

Preskarova karijera kretala se uzlaznom putanjom. Borio se u kultnom Madison Square Gardenu i Las Vegasu, izgradio neporaženi profesionalni omjer od 16 pobjeda i tri neodlučena ishoda. A onda je došao 27. lipanj 2009. i borba protiv Ukrajinca Maksima Pedjure u Lavovu. Iako je dominirao većim dijelom meča, Preskar je u posljednjoj rundi primio teške udarce i dvaput završio na podu. Odmah nakon završnog zvona, u svom je kutu kolabirao i izgubio svijest. Liječnici su incident pripisali dehidraciji i iscrpljenosti zbog loših uvjeta u dvorani.

Foto: Elsa/Getty images/Profimedia

Sada, 17 godina kasnije, Preskar se prisjetio tog dramatičnog meča.

"Unazad dva mjeseca uoči meča protiv Maksyma Pedjure iza sebe sam imao dvije borbe u Ukrajini i jedan sparing ciklus s Wladimirom Kličkom. Tempo je bio vrlo intenzivan i ubitačan, meč protiv Pedjure mi je bio gotovo krucijalan što se tiče drastičnog skoka na rang listi i pobjedom bih automatski dobio priliku da se borim za jednu od prestižnijeg titula u teškoj kategoriji. Jednostavno sam tog dana bio u jako lošem stanju i osjećao sam da nisam 100% fokusiran i da sam energetski i psihički bio gotovo potrošen. Uvjeti u dvorani su bili praktički nehumani, bez klime, ventilacije, bilo je vrlo sparno i zagušljivo i još su reflektori dodatno pojačavali svjetlost i vrućinu koja je direktno udarala na obojicu za vrijeme borbe. Od treće runde sam praktički gotovo izgubio svijest i apsolutno mi je 'nestao film' od tog trenutka do kraja meča. Zahvaljujući vrhunskoj mišićnoj i moždanoj memoriji sam na 'autopilotu' priveo meč kraju nakon čega sam kolabirao, onesvijestio se. Po bodovnim listama sam vodio 5:2 do zadnje runde, a zbog iscrpljenosti i iznemoglosti sam dva puta pao i samim time je sudac u ringu to sankcionirao brojanjem i dao prednost Pedjuri i zbog toga je ishod bio 5:5, borba je proglašena neriješenom", rekao je pa naglasio:

"Da sam za vrijeme borbe bio na visini zadatka i da su tijelo i um bili u harmoniji gotovo sam siguran da bih taj meč rutinski pobijedio".

'Kao da sam bio paraliziran'

"Zaista nisam bio svjestan što se dogodilo za vrijeme i nakon meča, probudio sam se u ambulantom kolima, vozili su me u bolnicu gdje sam proveo cijeli dan i cijelu noć do samoga jutra kada su me otpustili iz bolnice. U glavi su mi tutnjali zvukovi bubnjeva, ruke i noge gotovo nisam ni osjećao... Imao sam osjećaj kao da mi je kompletno tijelo paralizirano. U tom trenutku mi je bilo najbitnije da se vratim u prvobitno stanje. Da budem iskren, nisam razmišljao ni o nastavku karijere niti o prekidu karijere", dodao je Preskar.

Međutim, pravi šok uslijedio je gotovo godinu dana kasnije. U svibnju 2010. ponovno je kolabirao tijekom treninga, a liječnici su mu dijagnosticirali epilepsiju.

"Godinu dana nakon borbe protiv Pedjure planirao sam odboksati povratnički meč na jednoj humanitarnoj gala priredbi u Frankfurtu preko moga tadašnjeg menadžera gospodina Željka Goluba i slavnog njemačkog promotora Ebbyja Thusta. Međutim, za vrijeme trčanja u Maksimiru mi je pozlilo i doživio sam 'Grand mal' seriju epileptičkih napadaja koji su bili vrlo ozbiljni i nakon kojih sam hitno hospitaliziran na neurološki odjel, gdje sam bio 48 sati u induciranoj komi zbog snažnog 'epi' napada koji je mogao rezultirati trajnim oštećenjem mozga", rekao je Mario Preskar, pa dodao:

"Nisam tada donio nikakvu konkretnu odluku, ja sam oduvijek bio borac i šampion i nisam ni u jednom trenutku digao ruku od sebe niti prestao vjerovati u svoje snove. Dobio sam terapiju za epilepsiju i pridržavao sam se uputa neurologa dok mi se mozak nije počeo oporavljati", kazao je Preskar. 

Život otišao drugim putem

Nažalost nikada se nakon toga nije vratio u ring. Na vrhuncu snage i sa samo 25 godina, morao je donijeti najtežu odluku i reći zbogom ringu. Poslije tog šoka i preranog kraja karijere, na koji je bio prisiljen, Preskarov život je otišao drugim putem.

U javnosti se pojavio kao stručni sukomentator na RTL televiziji i komentirao mečeve najboljeg hrvatskog teškaša Filipa Hrgovića. Iskustvo komentiranja na televiziji mu je ostalo u jako lijepom sjećanju:

"Obožavao sam ulogu boksačkog komentatora na RTL televiziji, to mi je bilo jedno prelijepo iskustvo i vrlo rado bih ponovio suradnju u bilo koje doba da se boks ponovno vrati pred male ekrane. Ekipa RTL-a je bila i ostala fantastična!"

Preskar je nakon boksačke karijere morao i raditi kao zaštitar u noćnim klubovima. Za razliku od komentiranja, o tom iskustvu ima raznolike dojmove.

"Jesam, radio sam za zaštitarske firme i u privatnim angažmanima. To je bio kruh sa sedam kora, bilo je i lijepih i ružnih iskustava, ali moralo se od nečega živjeti i preživjeti", ispričao je.

Foto: Sime Zelic/PIXSELL

Preskar sada radi u Hrvatskom boksačkom savezu s mlađim seniorima gdje svoju vještinu i bogato iskustvo prenosi na mlade naraštaje. U tome Preskar istinski uživa.

"Volim raditi za HBS, zahvaljujem se svim čelnicima saveza, predsjedniku, tajnicama, članovima Izvršnog odbora na ukazanom povjerenju i čast mi je i zadovoljstvo premostiti znanje, životno i sportsko iskustvo na mlađe naraštaje. Izbornik mlađih seniora Marko Čalić i ja imamo kvalitetan odnos i sportsko-poslovnu suradnju, a on i dalje kao aktualan boksač i šampion itekako može biti primjer mladima", rekao je Mario.

Na kraju razgovora osvrnuo se na sadašnje stanje u hrvatskom boksu.

"Situacija je odlična s obzirom na to koliko mali budžet imamo u odnosu na svjetske i europske velesile I dalje držimo korak za najboljima i naši boksači i boksačice svake godine stoje na pobjedničkom postoljima i ponosno i srčano predstavljaju 'Lijepu Našu' na međunarodnim pozornicama!", zaključio je.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Rukometašice s lakoćom svladale Kosovo i završile uspješne kvalifikacije